Za one koji ne znaju Triglav je najviši vrh nekadašnje Jugoslavije i to nam je bio ponos tad a sad se s njim samo Slovenci ponose a mi "ostali" treba da im zavidimo na toj ljepoti koja je njih zapala u tadašnjem raspadu.
Nego nećemo vise o tome jer mi se polako stvara i "ljubomora":).
Napokon,20-21 juna 2014 nakon dužeg planiranja koje nimalo nije bilo lako pošto nas je bilo šestorica,ljudi sa familijama i obavezama,svi se vozili od 2 do 4 sata do Mojstrane,mjesta malog pored Jesenica a potom u dolinu Krma,je došao taj trenutak odakle počinje ovaj,pa može se reći srednje teži uspon do doma Kredarica na 2515 mnv.
Startali smo oko 17 sati i negdje oko 22:30 smo stigli na Kredaricu koju sam posljednjih par mjeseci tako cesto posmatrao na Livecam prateci vremensku prognozu koja je prilicno tacna a pored svega toga 3 puta telefonirao sa meteoroloskom stanicom koja se takodjer gore nalazi. Srdacno docekani,pojeli smo po supicu,nesto popili i legli al od spavanja nista jer svi smo jedva cekali taj trenutak ujutro kad krenemo na finalnih 380 visinskih metara. Prije toga,vec od pola 4 ujutro smo uzivali u spektaklu izlaska sunca sto nam i pored svih fotki koje smo svi pravili niko ne moze uzeti iz naseg sjecanja jer je stvarno NEZABORAVNO!!
Sam tzv. ULAZ na Mali Triglav je bio prilicno opasan zbog snijega koji je zatrpao sajle ali uz profesionalnu pomoc prijatelja iz PD Velika Kladusa je umanjilo brige i tako smo se mogli skoncentrisati na ljepote oko nas. Vrativsi se zivi i zdravi nazad do Kredarice poslije medjusobnih cestitki bilo je i suza radosnica jer ako vam neko kaze da se Triglav sastoji od par sajlica i klinova vara vas jer je stvarno zahtjevan i zasluzuje puni respekt.
Drugi dan,otprilike oko 13:00 sati smo ponovo bili na parkingu u dolini Krma.
Slike koje vam pokazujem su razlicitog kvaliteta jer nisu samo od mene vec od sviju nas a slikali smo i aparatima i telefonima.. Inace,vrijedno je spomenuti jos jednom da smo iz razlicitih krajeva dosli,ja iz Tirola,kolege iz Kärnten-a,Sejo iz Slovenije koji nas je citavo vrijeme fotoaparatom pratio i nasmijavao te kolege iz V.Kladuse koji su nam pruzili profesionalnu pomoc
Tekst: Admir Kapić
